ponedjeljak , 18.05.2009.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST POVODOM SLUČAJA ANTUN ŽIVKOVIĆ


Poštovani

S obzirom na nemogućnost sazivanja moje tiskovne konferencije pošto živim i radim u Nizozemskoj smatrajte ovaj dopis pravovaljanim i istim kao i da sam sazvao tiskovnu konferenciju.

Kao predsjednik Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amsterdama i kao domaćin trodnevnog humanitarnog izleta, koji je od moje strane bio organiziran u Puli, želim demantirati riječi Antona Živkovića koji je početkom prošlog tjedna sazvao tiskovnu konferenciju te me optužio za prevaru i laž.
Za tisak, Antun Živković za kojeg sam 16.03.2009. godine pokrenuo humanitarnu akciju izjavljuje : „ da sam mu obećao riješiti stambeno pitanje, da mu se nitko na brodu kojeg sam organizirao u sklopu izleta nije obratio, da je akcija bila na brodu, da su svi rekli kako „dobro izgleda“ te da do današnjeg dana od kad je pokrenuta akcija na njegov račun nije uplaćena niti kuna pomoći“!
Nakon tih riječi, osjećao sam se izdanim i povrijeđenim te smatram da ovo nije samo napad na mene i na moj 35 godišnji humanitarni rad već i na moju obitelj.
Ovom izjavom, Antun Živković me javno optužuje za prevaru i obnamu.
Iako isprva nisam htio reagirati, čast i obaveza mi je da svoj okaljani obraz, okaljani 35 godišnji humanitarni rad vratim čistim kao što je bilo čisto svih mojih 60 godina života.

Humanitarnim radom se bavim više od 35 godina i rezultat svake akcije me držao da ne odustanem. Kad vidite da ste pomogli onima kojima je zaista potrebno taj rad Vas tjera i dalje i dalje. Zadnjih godinu dana vodim i blog o svom humanitarnom radu. U sklopu bloga pišem općenito o svom dugogodišnjem humanitarnom radu, podupirem humanitarne akcije a i sam sam na blogu pokrenuo par akcija. Nakon velike humanitarne akcije koju sam pokrenu za malu Anju Kostanjevečki gdje se u 9 dana sakupilo preko 70 tisuća kuna pod nazivom "Darujmo Anji da nastavi živjeti" gdje ste i svi Vi mediji javno poduprli tu akciju, mislio sam da sam zaokružio jedno veliko i plodonosno razdoblje humanitarnog rada. No nakon pritiska javnosti a i meni nije nešto dalo mira, odlučio sam još neko vrijeme nastaviti svoj humanitarni rad odnosno ono što znam najbolje radit, pomagati drugima.
Kako često na internetu čitam sve dnevne tiskovine i pratim sva zbivanja u mojoj domovini Hrvatskoj tako sam jednog dana pročitao članak o Antonu Živkoviću 100 postotnom invalidu koji je skokom u more slomio vratnu kralježnicu i ostao nepokretan. Ono što me najviše šokiralo je to da taj isti mladić sa majkom, ocem i bratom živi u 30 kvadratnom podrumskom stanu bez prozora i sanitarija u Puli i da za to mjesečno izdvaja 2 tisuće kuna.
Isti tren ne razmišljajući htio sam na bilo koji način pomoći tom mladom čovjeku i njegovoj obitelji. Kontaktirao sam novinare 24 sata i prenio sam im moju odluku da ću pokrenuti humanitarnu akciju za Antona Živkovića. Kako je još prije bilo najavljeno da za produženi vikend Prvoga maja i povodom mog 60-tog rođendana organiziram trodnevni humanitarni izlet želio sam da na tom izletu objedinim i humanitarnu akciju za Antona Živkovića.
Evo kratki kronološki slijed događaja a što je sve vidljivo i na mom blogu http://humanitarianniskozemac.blog.hr :
7.03.2009.
Najavio sam da dolazim u Pulu nakon 10 mjeseci izbivanja zbog poslovnih i privatnih obaveza. Očekivao sam da ću ostat u Puli od 24.4. pa do 8.5. a sve zbog humanitarnog izleta odnosno humanitarnog rada.
12.03.2009.
Najavio sam da organiziram humanitarni izlet u Pulu od 01. do 03. 05. za sve članove (roditelje i djecu s poteškoćama u razvoju) HU "Mala Anja" iz Zagreba. Osim članova HU "Mala Anja" pozvao sam i Aleksandra Pavlovića 100-postotnog invalida (kojemu sam donirao invalidska kolica, kompjutor te mu pomogao u liječenju u Švicarskoj), Antona Živkovića 100-postotnog invalida i njegovu obitelj, prijatelja Ivana Pokupeca 80-postotnog invalida tj. blogera Đusa i njegovu zaručnicu Ninu te drage blogerice Malu crnu knjižicu i Eniku s
obitelji.
16.03.2009.
Objavljujem humanitarnu akciju "NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE
RADOSTAN" koju sam pokrenuo za 25godišnjeg Antona Živkovića 100-postotnog invalida iz Pule. Tekst koji je i dalje vidljiv na mom blogu ide ovako:
"25-godišnji Anton Živković skočio je na glavu u more dubine jedan metar, slomio vratni kralježak i ostao 100 postotni invalid. Anton je danas prikovan za krevet i potpuno nepokretan. Život ovog mladića promijenio se u sekundi. Sa prijateljima je išao na more, skočio na glavu, a već pri skoku mu je pukla kralježnica. Prijatelj ga je u posljednji trenutak, kada je već bio na izdisaju, izvukao iz vode. U bolnici je proveo 5 mjeseci. Anton je nakon nesreće u Novom Vinodolskom u ljeto 2007. godine, došao živjeti s roditeljima u Pulu.
Anton se ne može brinuti o sebi, a o njemu najviše brine majka Eva.
Anton s majkom,11-godišnjim bratom Petrom i nezaposlenim ocem Jozom živi u podrumskom prostoru od 30 kvadrata, koji je preuređen u podstanarski stan. Stan nema prozora, odvojene spavaće sobe, a sve je prekriveno vlagom Žive od 3000 kuna mjesečno,od čega, kaže Anton gotovo 2000 ide za režije. Antonu možete pomoći uplatom na žiro račun,
Istarske kreditne banke 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića.
Stupio sam u kontakt sa ljudima iz 24sata koji su prvi napravili priču
i pitao ih što je do sada učinjeno, kao i sa samim Antonom Živkovićem. Gradske strukture grada Pule dale su nekakva lažna obećanja da će se riješiti stambeno pitanje ali još uvijek ništa. Humanitarna akcija kreće danas 16.03. i traje sve do24.04. do mog dolaska u Hrvatsku.
U tom periodu pokušat ćemo što više alarmirati medije, pokušati uključiti što više ljudi u akciju i uz pomoć medija i ljudi napraviti jedan pritisak na gradsku strukturu u Puli da se što prije napravi adekvatno stambeno zbrinjavanje Antona i njegove obitelji jer prosto
je neshvatljivo da Grad nema barem jedan stan da da na privremeno korištenje.
Naravno u tom periodu pokušat ćemo koliko možemo uz pomoć dobrih ljudi financijski pomoći Antonu Živkoviću.
Za početak, u ime tri udruge (moje, Pomoć i ljubav iz Pule i Male Anje iz Zagreba) donirat ćemo 300 eura. Za vrijeme mog boravka u Hrvatskoj točnije u Puli iskoristit ču sva svoja moguća poznanstva da se što hitnije riješi i stambeno i financijsko pitanje.
Također ce Anton i njegova obitelj biti moji gosti na humanitarnom izletu.
Predviđeno je i da kad završi ova humanitarna akcija da zajedno ja, predsjednik HU „Pomoć i ljubav“ iz Pule i predsjednik HU „Mala Anja“ posjetimo Antona i njegovu obitelj.
Ono sto sad ja molim sve Vas, je da se na bilo koji način uključite u humanitarnu akciju :
"NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"
U ime moje i moje Udruge „Hulp en liefde“ u ime HU „Pomoć i ljubav“ iz Pule i u ime HU „Mala Anja“ svima Vama koji se uključite na bilo koji način u ovu akciju unaprijed Vam se zahvaljujem.

Ostavio sam i Antonov mobitel te svoj mail kao kontakt za eventualna pitanja.
Odmah u startu to su podržali blogeri: JADRANKA2612 ,dobrodjelac ,
Mala Anja , mala crna knjižica , jabuka je svemu kriva , Mare, edit,
Đus, enika36 .
17.03.2009.
Taj utorak sam napisao braneći Antona i cijelu tu akciju "Ne mogu više, ne mogu više slušati zlokobne komentare pojedinih ljudi kojima je jedini cilj provocirati i niskim udarcima zadavati sol na ljutu ranu." Pisao sam kako sam se bio čuo s novinarkama iz Zagreba i Pule i
kako sam bio nezadovoljan veličinom objavljenog teksta (usporedio sam
to s naslovnom stranom gdje je bila Simona) koji je bio objavljen tek na 10-to stranici. Na anonimni mail gdje se prijeti Antonu, rekao sam da je to čisto dno svih dna na koje se ljudi mogu spustiti.
Akciji su se pridružili naknadno: desert_rose, podloga, Obitelj
Bistrovic, iBloger, Anita, zloba, gogoo, ze_le_na, defton , Milijunas,
Frankin svijet , more~snova.
19.03.2009.
Opet sam ga spomenuo u postu.
23.03.2009.
Apelirao sam sve one koji žele Antonu financijski pomoć da je otvoren žiro račun na njegovo ime u Istarskoj kreditnoj banci br.računa 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića a za uplate iz inozemstva IBAN-HR7823800063230036301 SWIFT/BIC CODE:ISKBHR2X devizni račun4230001433. Ostavio sam bio njegov broj mobitela :095-9100863. Saznao
sam da se tjedan dana prije prikupilo 3.700,00 kuna. Zamolio sam sve blogere u Hrvatskoj koji mogu na bilo koji način apelirat na medije da objave članak o njima.
31.03.2009.
Objavio sam da je do 31.03. sakupljeno 8.500,00 kuna i 198,00 eura i nisam bio zadovoljan sa time, jer smatram da možemo i više.. Na moju inicijativu sa "malim zakašnjenjem" djevojke sa foruma Nakit snova su krenule u akciju. Odlučile su pokrenuti akciju za Antona na način da su na blogu Radionica snova otvorile humanitarnu aukciju nakita čiji sav prihod ide za pomoć Antonu. Link na njihov blog je: http://radionicasnovaakcije.blog.hr/
Pisao sam i o članku u Glasu Istre o Antonu,citiram :
"Pomoć 25-godišnjem Antonu Živkoviću koji je nakon nesretnog skoka u more 2007. postao stopostotni invalid počela je stizati i iz inozemstva. Sredinom ožujka pokrenuo ju je Nizozemac Marijo Herman, rodom Puljanin, a akcija je nazvana „Neka svaki novi dan Antonu bude radostan“.
Osim Hermanove udruge „Hulp en Liefde“ iz Amsterdama, u akciju su se uključile i Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Pule te „Mala Anja“iz Zagreba. U prvom tjednu njezina održavanja prikupljeno je 3.700 kuna, a novac za pomoć mladiću može biti uplaćen na žiro račun u Istarskoj kreditnoj banci 3330036376 s naznakom za Antona Živkovića.
Uplatu je moguće izvršiti i iz inozemstva na
IBAN-HR7823800063230036301 SWIFT/BIC CODE:ISKBHR2X devizni račun
4230001433.
Cilj je da se sto vise ljudi uključi u akciju te da se i uz pomoć medija pritisne gradska struktura u Puli da bi Anton i njegova obitelj bili što prije adekvatno zbrinuti, ali i da im se pruzi financijska pomoć. Naime, mladić živi s majkom, ocem i jedanaestogodišnjim bratom
kao podstanar u nekadašnjoj šupi površine 30-ak kvadrata bez prozora,
odvojenih soba i kupaonice. U sklopu akcije tri udruge ce organizirati humanitarni izlet u Pulu od 1. do 3. svibnja za članove, roditelje i djecu s poteškoćama u razvoju, zagrebačke udruge „Mala Anja“. U njemu ce sudjelovati još nekoliko osoba s invaliditetom medu kojima je i Anton Živković s obitelji. Ukupno bi u njemu trebalo uživati 50-ak osoba, a sve troškove pokrit ce Hermanova udruga i pulska udruga"!

Tada sam bio nahvalio Glas Istre i ukorio 24 sata jer su ovi to složili kao "jasno i glasno".
Otvorila se bila i grupa na facebooku za pomoć Antonu Živkoviću.
07.04.2009.
Zahvalio sam se i Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida koji su pronijeli glas o humanitarnoj akciji "NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"njihova web strana je http://www.hsuti.hr/
13.04.2009.
Obavijestio sam da je skupljeno negdje oko 9000 kuna i 200eura + 300eura od moje udruge, udruge "Pomoć i ljubav" iz Pule i udruge "Mala
Anja" iz Zagreba.
27.04.2009.
Javio sam se bio kako je prošlo tjedan dana od kada sam došao u Pulu. Pripreme za humanitarni izlet su bile u samoj završnici. Tih dana posjetio sam i Antuna Živkovića. Napisao sam bio da njegova obitelj žive u stvarno nemogućim uvjetima i da se nadam da smo ovom akcijom samo pokrenuli lavinu pomoći. Tih dana sam razgovarao i sa jednom
djevojkom koja je trebala pokrenuti jedan veliki humanitarni koncert za pomoć Antonu a sve zbog toga što je vidjela moj blog i moju akciju za Antona.
30.04.2009.
Još jednom sam napisao glavni razlog druženja i zaželio svojim prijateljima sretan put do mene u Pulu.
06.05.2009.
Napisao sam Vam koji je to osobni razlog bio zašto sam tako iznenada napustio Hrvatsku
otišao nazad za Nizozemsku a pri tome se nikome nisam javljao nekoliko dana.
09.05.2009.
Suptilno sam napisao razloge svog povlačenja nakon 35.godina humanitarnog rada. Moji prijatelji koji su tamo bili su i sami bili svjedoci ponašanju i stavu koji je dotični Anton i njegova majka zauzeli. Nisam mislio eto da će sve ovako otići u medije i samo sam se
tako htio povući- u tišini.


Dakle iz gore navedenoga, vidljivo je s koliko žara i entuzijazma sam pristupio pomoći nekome koga sam tek upoznao kad sam došao u Pulu a ta akcija je trajala već preko mjesec i po dana. U našem razgovoru preko skyp-a Anton je par puta pokazao nezadovoljstvo tokom akcije, tj količinom prikupljenog novca. Ukazao sam mu da se i sam mora uključiti u cijelu proceduru kontaktiranjem medija odnosno da se i njegova obitelj mora također više angažirati oko same pomoći. U subotu 02.05. kad smo imali izlet na otok sv.Jerolim došao je sa
majkom. Svi sudionici izleta su im podjednako posvetili svog vremena u razgovoru. Jadranka sa sinom Tonijem i mužem iz Slavonskog Broda, obitelj Sučić iz Velike Gorice, Ivan i zaručnica mu Nina, Anamarija i njena mama Danijela Lizačić, mala Leonarda i njena teta, obitelj iz Međimurja,blogerica Željka, gospodin Teofik i Goran, gospodin Tomislav Kostanjevečki i naravno ja. Sve je vidljivo na našim fotografijama i snimkama koje je radio gospodin Sučić. Vidi se da nisu bili sami i da su štoviše i sami fotografirali i na brodu i na otoku. Izrazili su ipak usprkos svemu nezadovoljstvo što nismo konkretno na Brijunima. Razgovor s njima također nikome nije bio jasan, kratak i nedorečen. Pun nezadovoljstva oko bilo koje teme. Također bio je vidljiv i jal na mladića Aleksandra kojem sam ja bio
prije pomogao oko liječenja. Usprkos svemu, svi nazočni su se složili oko toga kako Anton "dobro izgleda". To je bio kompliment upućen da mu se malo digne volja za životom i
entuzijazam, jer je on u par navrata preko skypa spomenuo kako si želi oduzeti život.


Čovjek sam od krvi i mesa. Niti sam ja savršen i imam svojih mana. Moja greška je što obećanu svotu od 300 eura u ime tri Udrga nisam dao odmah gospodinu Antonu i što sam zbog obiteljskih problema morao hitno nakon izleta otputovati u Nizozemsku. Moja greška je što sam rekao da Antun i njegova obitelj šire „negativnu vibru“ i da bi neke stvari trebali gledati malo više kroz pozitivnu prizmu a samo zato ne bi li im podignuo moral i vratio poljuljano samopouzdanje i ne bi li ih još više motivirao u njihovoj danjoj borbi.
Ono što decidirano tvrdim i DEMANTIRAM a to je sljedeće:
1. Akcija nije bila na brodu već je akcija trajala od 16.3. do mog povratka u Hrvatsku sa kulminacijom trodnevnog humanitarnog izleta u Puli.
2. Na brodu te na otoku više ljudi uključujući i mene, komuniciralo je sa Antonom i njegovom majkom te je na bilo koji način željelo uspostaviti bilo koji kontakt a ne kako Antun tvrdi da mu se nitko nije obratio i posvetio mu dovoljno pažnje.
3. Antonu se reklo da „dobro“ izgleda ali ne da ga se omalovažava kako je to on izjavio već da mu se podigne moral i poljuljano samopouzdanje.
4. Iako Antun tvrdi da do današnjeg dana od početka akcije 16.03. nije dobio niti kune na račun iz gore vidljivog je jasno da to nije istina jer je sam rekao što sam i ja na svojem blogu objavio (19.04.) da je sjelo na njegov žiro račun od prilike 9000 kuna i 200 eura
5. Nikada mu nisam obećao da ču mu riješiti stambeno pitanje kako je to Antun izjavio, već sam u više navrata što na blogu a što u medijskim tiskovinama izjavio da ću pokušati sve što je u mojoj moći da izvršim pritisak na gradsku strukturu u Puli ne bi li mu se riješio privremeni adekvatni smještaj.
Iza ovih riječi stojim jasno i glasno za što imam preko stotinjak svjedoka te slikovni i video zapis. Također moram napomenuti da mi se u zadnje vrijeme javljaju ljudi koji su imali bilo kakav kontakt sa Antonom i njegovom obitelji i svi su imali ružna iskustva s istima.


Žalosno je da se na ovako nizak način kompromitira sav moj dugogodišnji humanitarni rad.
Radio sam niz humanitarnih akcija u Hrvatskoj, od pomaganja za vrijeme Domovinskog rata, doniranja preko deset tisuća eura Općoj Pulskoj bolnici, doniranje vrijedne opreme nezbrinutoj djeci u Nazorovoj u Zagrebu…. organizirao sam preko stotinjak humanitarnih akcija za djecu s poteškoćama u razvoju… organizirao akciju za Aleksandra Pavlovića, Anju Kostanjevečki, malu Franku…..donirao preko tisuću invalidskih pomagala…. surađivao sa pedestak udruga, itd,itd i jedino moje zadovoljstvo je bilo vidjeti njihov osmjeh na licu.

Ono što ovom izjavom izričito tražim:
1. Da se ova moja izjava objavi u svim novinskim medijima i da se ova moja izjava prenese od riječi do riječi a ne da se nešto vadi iz konteksta
2. Želim da se utvrdi točan iznos prikupljenih novčanih donacija gospodina Antuna od početka moje akcije od 16.03. do 02.05.2009. godine
3. Ukoliko je potrebno, želim suočavanje sa svim mojim svjedocima s Antunom i njegovom obitelji.
4. Također ako treba a nadam se da do toga neće doći suočavanje svih ljudi koji su imali neka gorka iskustva sa Antunom i njegovom obitelji.
5. Upotrijebit ću sve zakonske okvire ne bi li ISTINU doveo na čistac.

U prilogu ovog mog dopisa šaljem i slikovni prikaz našeg trodnevnog izleta u Puli na kojem je bio i nazočan Antun Živković i njegova majka. Ukoliko će biti potrebno mogu Vam dostaviti i video zapis.
Ovaj moj dopis biti će objavljen i na mojoj Internet stranici http://humanitarianniskozemac.blog.hr

U Amsterdamu 17.05.2009.god.
Predsjednik Humanitarne udruge Hulup en Liefde
gosp. Marijo Herman

  • 07:00* Komentara (16) * print * link posta